Beautiful people
Ponekad se nadam da ću odapeti prije penzije.
Neimanje obaveza me ubija. Ne smije mi se dati vremena za prebacivanje misli iz jednog gledišta u drugo, kao hranu jezikom po ustima kad nisi zaista gladan nego, eto, ima još vremena za bacanje.
Jedva sam dočekala da se vratim na asfalt i zapijem s poznatim licima. Ne pliva mi se u nepoznatim vodama, ma koliko tople i sunčane bile.
Jednu "krizu pretjeranog razmišljanja" imala sam 20.7.
Riješila sam to ispisivanjem na papir i odlaskom na plažu sa Firestarterom u ušima.
I strašno i rijetko i neobično i teško. Ali predivno.
Vrijeme kad smo se upoznali bilo je za mene nemirno razdoblje. Pitanje poklanjanja povjerenja bio je jedan od onih zadataka koji se čine tako teški da ih preskočiš u zbirci bez pokušaja da ih riješiš. I nadaš se da neće biti u testu jer ti treba samo da se provučeš, ništa više.
Ima li smisla da te tjeram da dijeliš i to sa mnom? Jer drukčije ne ide. Ne mogu se podijeliti po sredini i ponuditi slatku polovicu sebe. Nažalost, ljubavi, zagrist ćeš crve tu i tamo. Ne znači da sam baš potpuno gorka (nije da se hvalim), ali svi znaju da djeca vole slatko. I ne tješi ih previše što crv znači da je jabuka zdrava.
Ne smijem imati planove.
Želim imati snove.
Ne mogu više trčati.
Voljela bih sjesti i odmoriti.
Nisi tu da ispunjavaš moja ili bilo čija očekivanja.
Čini ono što ti je potrebno da budeš sretan.
Postanak 39:12-21
Ne spavam. Ako slučajno zaspim- sanjam. I to svašta, najmanje 3-4 različita sna u jednoj noći. Pa se više odmorim kad ne spavam. Nedostaju mi moja sredstva autodestrukcije.
Sljedećeg jutra bilo je sve po starom.
Čak mi se i inspiracija za crtanje vratila.
Ih, da se bar koji put pošteno raspadnem do kraja, a ne ovako... 26.07.2008. u 13:52 | 2 Komentara | Print | # | ^ 16.05.2008. u 23:05 | 0 Komentara | Print | # | ^
Bjork, or how to scare the shi* out of your precious youngster
17.04.2008. u 19:02 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
Sanjala sam nečiju iznajmljenu, ofucanu studentsku sobicu, u kutu peć na drva, a na krevetu sjedimo Borut Mihalić i ja, pijemo čaj, jedemo kekse i pričamo dogodovštine iz svijeta jet-seta.
Zašto ja sanjam da provodim ugodno vrijeme s čovjekom koji mi ćaća može biti, a još k tome izgleda ko feminizirani hibrid četnika i doktora medicine?
A nakon toga sam još sanjala da se vraćam s mora u autu koji je totalno zasran jer je bio mudro parkiran u nekom seoskom dvorištu s kokošima.
Mda, valjda bolje i to nego da me nesanica jebe do te mjere da samoubojstvo počnem smatrati sasvim pristojinim sredstvom za uspavljivanje.
PS- Nazvala bih nezdravim kad netko smatra da sve ono što nema, nema zato jer nije zaslužio.
THIS BEATS DYLAN ANY TIME
:vriiiišt: